понедељак, 27. фебруар 2012.

To nisam ja-to je moja Schauma

This means war!
Stvarno.Dakle, deklarativno i zvanično smo izgubili identitet.
Kao u Andersenovoj ne toliko dečijoj bajci  Senka.Ona progoni čoveka, i na samom kraju ona postaje taj čovek, a on njena senka.
S tom razlikom što je ovde šampon u pitanju.
Ne, ne treba da čitate knjige, da učite, da se menjate-
Dovoljno je oprati kosu-i to više niste  Vi!

Onda na urednom travnjaku izlazi mama u beloj košulji sa tričetvrt rukavima, al toliko beloj, da sve blješti od nje, i traži svog naslednika koji u govnjivim markiranim čarapama igra fucu.
Ona se lako sablazni, malko otrese ono blato, krne sve u mašinu, i naravno odmah izvadi sa mirisom ruža.
Prašak, ljudi!



A tek kako mi pozli od onih uvlakačkih reklama:"Jer -vi ste to zaslužili".Moš misliti.

Zaslužila sam da imam umalane trepavice.Pa kad me žgadija iz busa ispremešta, i ne znam gde mi je glava-pa mi se trepavice zalepe i zamrljaju kao pevaču iz Cure-a, e to sam zaslužila!
Maskara me više neće videti-tj, ima ONA da ZASLUŽI kad ću da je stavim!
Nego.

Pa onda "Usudi se da pokažeš nežnost"...Dakle, treba da se usuđujem i za nežnost, bokte.

Dakle, definitivno smo ušli u sferu gde su margarini, prašak i šamponi preuzeli naše Ja, postavši naš surogat .
Postalo nam je izgleda pretesno u koži, pa ovakve reklamne poruke ni ne shvatamo preozbiljno, kao da smo otupeli.Kao telad.
E nećeš majci!

Svečano obećavam da ću da koristim sva svoja blogerska oružja da napadam neman zvanu glupost.

Usuđujem se da uzmem upravljač!







понедељак, 30. јануар 2012.

Marfi je moj Bog


                                                    

Jednom je neko upotrebio ovaj izraz, i otad mi se često vraća kao mantra.
Često mi ova mantra prolazi kroz glavu.
Naiđe tako dan kad sto posto verujem da čovek mora biti moj Bog jer mi se u toku dana izdešavaju sve stvari koje nedvosmisleno ukazuju na njegovo postojanje.
Tada poželim da usisivač ima duži kabl, da usisam nedostižno mesto, na kojem, gle čuda, čuči pauk.
A ja dotične životinje, vrlo korisne u prirodi, smatram neprijateljem br . jedan
Sad znam šta bi mi odmah posavetovali:“Pa kupi usisivač sa dužim kablom!“
Ma, nema šanse.Pauk bi onda bio dalje.
Ma, neverovatna stvar!
Moraš poverovati.

Pa onda, kada ceo dan maštate o jednom kolaču sa višnjama, koji zaslužujete, posle mukotrpnog vežbanja u teretani, a osoba sa dijabetesom vam ga pojede.
Kad vam hitno treba mobilni, a baterija se ispraznila.
Situacija milion.


Sheryl Crowe je otpevala slično:“Its like a rain on your wedding day“ i nazvala to sve ironijom.
Međutim, kako je jedna pametna voditeljka sa radija primetila-nije to ironija, već paradoks.




Verujete li u Marfija?

Ja da, Bože me oprosti.

понедељак, 16. јануар 2012.

Par reči o naslovu

Jel se sećate onih dečijih pitalica "Kaži...kuća?
Pa su postale  skaredne kad su matori počeli da ih koriste, kao u filmu "Kako je propao rokenrol" kada Bata   kaže : "Kaži-Dino.
-Dino.
-Na g.... si zino!"
To mi bila prva asocijacija za naslov.

U podnaslovu bloga sam namerno stavila "Ured za istraživanje ruda  i gubljenje vremena".
Verujem da će se mnogi odmah setiti Alan Forda i pomenutog ministarstva (U kom radi general War i pomoćnik Bert).
Htedoh  sebi da napomenem- ne čačkaj mečke, ne ispravljaj Krive Drine, ne istražuj rude...
Sve dzaba.
Nešto mi ne da mira, pa rekoh, bar ću da osmislim jedan ured gde  ću sve to da radim.
I da mi bude lepo.

A to nije gubljenje vremena, zar ne?

(A možda padne neki dolar?:)